Grad Lovinac
Na vrhu krševitog brežuljka iznad zaseoka Serdari i Babići u Svetom Roku, nalaze se ruševine starog grada Lovinca.

Utvrda je bila peterokutnog oblika, površine 650 m?, s ulazom na južnoj strani zidina. Duža strana zidina iznosila je 33 metra, a uža strana, 19 metara. Veći dio zidova utvrde je porušen do temelja, samo ga mjestimično nalazimo u visini od 1-3 metra. Jedini sačuvani zid utvrde debeo je oko 1 m. S unutrašnje strane gradskih zidina nalaze se ostaci dvaju okruglih kula, od kojih je ona sa sjeveroistočne strane bila sagrađena od žućkastog kamena, dok je kula na južnoj strani građena od plavkastog kamena, od kojeg su i zidine. Unutar temelja te kule vidljiv je otvor prolaza, vjerojatno nekadašnjeg ulaza u kulu. Svaka kula imala je u promjeru 5 m.

Cijeli prostor unutrašnjosti i okoline utvrde danas je zatrpan kamenjem, a cijela utvrda je gotovo potpuno obrasla raslinjem i nije vidljiva iz veće udaljenosti.

O gradu Lovincu ima malo povijesnih podataka, no poznato je da ga je u 14. stoljeću izgradila obitelj Lovinčića, jedna od plemićkih obitelji ličke župe. Lovinčići su u njemu boravili do prodora Turaka. Martin Lovinčić prodao je grad Lovinac knezu Ivanu Karloviću i napustio svoj zavičaj. Budući knez Ivan Karlović nije imao nasljednika, sklopio je 1509. godine, sa svojim nećakom, Nikolom Zrinskim (ocem Nikole Zrinskog, hrvatskog bana), ugovor kojim je zajamčio Zrinskima nasljedstvo svojih gradova u župama ličkoj, krbavskoj, hotučkoj, odorjanskoj i kninskoj. Ovaj ugovor izrijekom spominje i grad Lovinac koji se u tekstu ugovora navodi kao „Lovynecz“.

Kada su turci 1527. godine osvojili Liku, Ivan Karlović izgubio je svoje gradove, pa tako i Lovinac. Što se zbivalo s utvrdom nakon toga nije poznato ali se pretpostavlja da je u njoj bila turska posada tijekom okupacije, sve do 1685. godine. O tom vremenu narodna predaja govori da je izvan zidina u prirodnoj udubini u stijeni bio turski avan u kojem su turci sitnili barut.

Godine 1692. grof Adolf Sinzendorf kupio je župe Liku i Krbavu, za 80.000 rajnskih forinta od cesarske bečke dvorske komore. Tada je kupio i grad Lovinac, ali ga niti on, niti itko drugi poslije njega, nikada nije obnovio.

U zapisima senjskog biskupa Sebastijana Glavinića, iz 1696. godine, navodi se utvrda Lovinac, kao grad koji je dobro uščuvan ali je vidljivo da nitko u njemu dugo nije živio.


Jedini danas očuvani spomen na obitelj Lovinčić je spomen ploča koja se nalazi u dvorištu zgrade u Demetrovoj ulici br. 7 u Zagrebu i glasi: Dobrotvorna zaklada barunice LUJZE BALBI rođ. PL. LOVINCSHICH od LOVINCA i Njene kćeri BARUNICE KORNELIJE BALBI – MCMXXIV
 
Novak grad

Na području današnjeg sela Donja Ploča, na potpuno obraslom području, nalaze se ruševine starog grada kojeg narod zove Novak kula ili Štulića kula.

Grad je izgrađen na kosi i prilagođen terenu, tako da je građevina elipsta oblika, s dužom osi od 26 m i kraćom od 12 m. Zidine grada površine su oko 300 m?. Vanjski zidovi grada debljine su ok 1 m, na sjevernoj strani vidljiv je zid, 6 m dužine i 3 m visine. S istočne strane također je još vidljiv jedan dio zida. Unutar gradskih zidina, s južnim zidom u cjelini, vidljiva je kula s potpuno okruglim temeljem. Zidovi kule, na donjem dijelu, debljine su 160 cm, dok se prema vrhu sužavaju. Ulazna vrata su sa sjeverne strane, dok je na zapadnoj strani mali otvor veličine pola metra. Prema obliku kule može se zaključiti kako je na vrhu bila puškarnica, dok su ostale etaže bile za boravak vojnika.

Prema današnjim spoznajama, turci grad nisu sagradili već su ga samo koristili.

Prema povijesnim izvorima, to je stari grad obitelji Novaković, po kojima je i dobio ime „Novak“ grad. Grad je koristila i vlastelinska obitelj Kurjaković, koja ga je vjerojatno i sagradila. Kako nisu imali nasljednika njihov zadnji muški potomak Ivan Karlović, ostavio je grad obitelji Zrinski.

Grad Novak, sa svojim područnim utvrđenjem, bio je na smjeru međužupskog puta koji je vodio iz župe Krbave za Ličku župu.  
 
Vranik grad

Na izdanku grebena Budak – Krkinac nalazio se grad Vranik. Izgrađen je na planinskom grebenu i prilagođen konfiguraciji terena tako da su mu temelji elipsastog oblika s dužom osi od 37 m, a kraćom od 15 m. Danas su vidjljivi još samo utvrđeni temelji zidina kao i temelji triju odbrambenih kula okruglog oblika, koje su bile orijentirane prema sjeveru. Unutrašnji promjer kula iznosi je 2,5 m, a deljina zidova u temeljima je 120 cm. Ulaz u grad je i danas vidljiv, s njegove južne strane.

O ovom gradu nema podataka, ne zna se tko ga je, niti kada, izgradio. Senjski biskup Sebastijan Glavinić, u svom opisu Like i Krbave iz 1696. godine spominje obitelj Vranich koja je u predtursko vrijeme držala grad Vranik, a spominje se i u popisu utvrda koje su turci zaposjeli 1577. godine.
 
Budak – grad

Na vrhu usamljene glavice Visočice, na 780 m.n.m., bio je izgrađen Budak – grad. Grad je bio potpuno okruglog oblika, prilagođen konfiguraciji terena, promjera 30 m. Još su vidljive konture temelja, no od unutrašnjosti grada nije ostalo ništa izuzev dva okrugla udubljenja.

Ne zna se tko ga je gradio, niti tko su mu bili vlasnici. Danas je još vidljiva staza koja je vodila u grad s jugozapadne strane, iz sela Vagan.
 
Zagon – grad

2,5 km južno od grada Budaka, na vrhu brda Volarica, nalazio se Zagon – grad. Njega, kao i druge gradove u lovinačkom kraju, u svojim kartama navodi čuveni kartograf Gerardus Mercator (1512.-1594.). Danas se ne vide niti temelji Zagon grada, pa je vrlo teško ustanoviti gdje je bio i kako je izgledao, a izuzev Mercatorovih, nema drugih zapisa o njegovu postojanju.
Lukavac

Prema podacima Gerardusa Mercatora, u današnjem selu Ričice, zaseoku Gradina, nalazio se grad Lukavac. Danas su još vidljive ruševine tog grada, ispod Resnika, uz rječicu Ričicu. U obiteljsku kuću Šimuna Matovinovića ugrađen je i kamen s latinskim natpisom, za kojeg se smatra da je bio dio grada Lukavca.

Lukavac se u literaturi spominje 1509. godine kao tvrdi grad kneza Ivana Karlovića.