Flora i Fauna

 

Prirodne vrijednosti

Područje Općine Lovinac iznimno je bogato prirodnim vrijednostima i njihovo očuvanje, kroz ostvarivanje načela održivog gospodarskog razvoja, jedna je od glavnih odrednica strateškog razvoja Općine Lovinac.

Na teritoriju Općine Lovinac posebno su vrednovana područja očuvane prirode u sastavu Nacionalnog parka Paklenica, poput specijalnog rezervata Sveto Brdo – Babin vrh, koji je od osobite važnosti i namjene u NP Paklenica. Sveto brdo, visine 1752 m, drugi je, po veličini, vrh Velebita. Nalazi se na jugoistočnom kraku planine, i pripada u vrhunce Južnog Velebita, gdje se i nalazi najviši vrh Velebita - Vaganski vrh. 

Njegov vrh se jasno ističe na horizontu gledanom s morske strane Velebita, na području od otoka Paga do otoka Pašmana, jer se nakon njega (u jugoistočnom smjeru) naglo gubi visina Velebita prema vrhu Ćelavcu (1198 m), prijevoju Prezid (766 m) koji povezuje gradove Gračac i Obrovac(tom je cestom bio vođen glavni promet na relaciji Zagreb - Zadar prije proboja tunela Sveti Rok na trasi Autoceste Zagreb - Split), te zadnjem višem vrhu, Crnopcu (1402 m). Gotovo polovica teritorija općine Lovinac nalazi se i u području Parka Prirode Velebit.

 

Geomorfološke zanimljivosti

Brojne su geomorfološke zanimljivosti koje općine proizlaze iz krškog reljefa poput slikovito oblikovanih vrhova, kukova, greda, ponikvi, škrapa, krških depresija ...

Speleološki objekti (špilje, ponori, jame) su brojni, ali zasada manjim dijelom istraženi.

Po svom značaju i ljepoti posebno moramo izdvojiti Vraničku špilju iznad zaseoka Vranik. Ona je trenutno zatvorena za posjetitelje i dostupna je samo arheolozima, budući su u njoj pronađeni brojni ostaci keramike za koju stručnjaci smatraju da je iz vremena kada su na prostorima lovinačkog kraja živjela japodska plemena.

Ona svjedoči o činjenici da su japodi koristili i špiljske prostore. Rokina špilja (ili Brkića pećina) u brdu Krkenjača iznad Piplice posebno se ističe ljepotom špiljskih ukrasa i dostupna je za posjetitelje.

Tu je i špilja u Kizićima koja je uvijek pružala sigurno sklonište lokalnom stanovništvu, te špilja u Ziru, u koju su se za «nevremena» sklanjali lokalni stanovnici i njihovo blago (stoka).  Brkina pećina na Resniku oduvijek je bila posjećivana od lokalnih stanovnika koji su u nju ulazili kako bi dokazali svoju mladenačku hrabrost. Zekina jama, Babina jama i Strmotića ponor, su speleološki objekti s vertikalnim ulazima, stoga su rezervirani samo za iskusne i opremljene speleologe. Sedamdesetih godina XX st. istraživali su ih speleolozi  SO HPD «Željezničar» iz Zagreba.
 

Špilja Debeljača je volumenom  najveći poznati speleološki objekt na području Općine Lovinac, tek je nedavno pronađena tijekom eksploatacije kamena za gradnju autoceste. Istraživanja špilje provelo je SO PDS «Velebit» iz Zagreba. 
To je također speleološki objekt s vertikalnim ulazom, ali upravo taj objekt, prema razvojnoj strategiji Općine Lovinac, planiran je za turističko uređenje, dok je projekt uređenja cijelog prostora napuštenog kamenoloma napravio Državni zavod za zaštitu prirode u cilju revitalizacije devastiranog prostora u vidu adrenalinskog parka s centralnim špiljskim objektom uređenim za turističko posjećivanje.

 

Flora

Vegetacijski pokrov lovinačkog kraja od goleme je vrijednosti i sa stajališta zaštite prirode ostao je izuzetno očuvan. Upravo zato je cijeli zapadni dio područja Općine Lovinac u sastavu Parka prirode Velebit. Osim vrijednih zajednica bukovih šuma i miješanih bukovih šuma s jelom na većim nadmorskim visinama (600-900 m), tu su i vrijedne gorske livade i pašnjaci koji obiluju samoniklim ljekovitim biljem kojeg su lovinački stanovnici, poznati po svojoj vitalnosti i dugovječnosti, stoljećima spravljali brojne ljekovite pripravke.


Područje Resnika obiluje: kaduljom, majčinom dušicom, travom ivom, vrijeskom; livade na nižim prostorima bogate su: gospinom travom, divizmom, stolisnikom, preslicom, vrijesom, mravincem, trputcem, sljezom... Obronci Velebita bogati su borovnicom, borovicom, malinom, kupinom i velebiljem. Cijeli lovinački kraj obiluje drijenkom i bazgom od kojih stanovnici spravljaju džemove, sokove i rakije. Upravo ovako velika biljna raznolikost lovinačkih krajolika uvjetovala je i stoljetni razvoj pčelarstva. Med lovinačkih pčela nadaleko je poznat po svojoj kvaliteti i ljekovitosti.

Cijeli prostor Općine Lovinac obiluje i brojnim zaštićenim vrstama poput tise, veprine, alpskog kotrljana i zlatnog ljiljana, ali tu se mogu naći i endemske vrste karakretistične za Velebitsko područje poput: Kitajbelovog jaglaca, hrvatskog zvonca, dinarske oštrice (Oxytropis dinarica), sirištare, velebitskog karanfila (Dianthus velebiticus) i pakujca.

 

Fauna

Životinjski svijet lovinačkog kraja uvjetovali su velika pošumljenost, reljef, geološka građa i obilje vode. Povoljni prirodni uvjeti omogućili su veliku raznolikost životinjskih vrsta i rodova na prostoru lovinačke općine, iako se životinjski svijet naoko ne čini bogat jer divlje životinje tijekom dana izbjegavaju susrete s ljudima.
U šumama koje okružuju cijeli lovinački kraj žive divlje svinje, mrki medvjed, a mogu se vidjeti i tragovi vuka. Iz porodice kuna, na lovinačkom području živi kuna zlatica i kuna bijelica, jazavac, dok u vodotocima živi sve ugroženija vidra. Često se, posebno noću, mogu vidjeti lisice, divlji zečevi, ali i divlje mačke. Najmanja zvijer lovinačkog kraja je lasica.


Ptičji svijet lovinačkog kraja iznimno je bogat. Često se mogu sresti ševe (Alauda arvensis), bijela pastirica (Motacilla alba), čvorci (Sturnus vulgaris), dugorepe svrake (Pica pica), vrane (Corvus corone), šojke (Garrulus glandarius), dugorepa sjenica (Aegithalos caudatus), lastavice (fam. Hirundinidae), kukmaste ševe (Galerida cristata), poljske ševe (Alauda arvensis), pupavac (Upupa epops), čavke (Corvus monedula), žutoglavi kraljić (Regulus regulus), kukavice (fam Cuculidae), poljska jarebica, jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), lještarka, fazan... brojne su i ptice grabljivice poput škanjca (Buteo buteo), kobac ptičar (Accipiter nisus), jastreb kokošar (Accipiter gentilis)... na lovinačkom području može se vidjeti i velik broj različitih vrsta sova (red Stigiformes) poput male ušare (Asio Otus), šumske sove (Strix aluco)...dok se na vodotocima koji formiraju zamočvarena područja mogu vidjeti i brojne ptice močvarice poput bijele čaplje (Casmerodius albus), sive čaplje (Ardea cinerea), eje močvarice (Circus aeruginosus) i to najčešće u zamočvarenom dijelu jezera Sveti Rok.
 

Od vodozemaca i gmazova u lovinačkom kraju mogu se naći svi primjerci karakteristični za vlažna područja umjereno kontinentalne klime. Pored bezopasne bjelouške (Natrix natirx), na lovinačkom području često nalazimo otrovnice poput riđovke (Vipera berus) i poskoka (Vipera ammodytes) koji je i naopasnija zmija Like. Na cijelom području nalazimo više vrsta gušterica no najčešće su obična gušterica (Lacerta melisellensis) i zelembać (Lacerta viridis), dok na vlažnijim staništima često srećemo daždevnjaka (Salamandra salamandra).

Prohladne i brze rječice lovinačkog kraja obiluju živim svijetom i prirodno su stanište potočne pastrve (Sallmo trutta) i te pijora (fam Cyprinidae), karasa (Carassius carassius), štuke (Esox lucius), babuške (Carassius auratur), klen (Leucius cephalus) i mnoge druge. Posebno su zanimljiv rod pijora u kojeg spada hrvatski pijor (Phoxinellus croaticus), endemska riba koja je predstavnik skupine sitnih rijetkih riba endemskih za krške vodotoke istočne jadranske obale. Nazivaju se još i gaovicama (mečice, jamarice) i karakterizira ih činjenica da jedan dio života provode u podzemnim vodama, ali žive i u rijekama, jezerima i potocima cijele Like pa tako i Lovinačkog kraja.

Ptičji svijet lovinačkog kraja iznimno je bogat. Često se mogu sresti ševe (Alauda arvensis), bijela pastirica (Motacilla alba), čvorci (Sturnus vulgaris), dugorepe svrake (Pica pica), vrane (Corvus corone), šojke (Garrulus glandarius), dugorepa sjenica (Aegithalos caudatus), lastavice (fam. Hirundinidae), kukmaste ševe (Galerida cristata), poljske ševe (Alauda arvensis), pupavac (Upupa epops), čavke (Corvus monedula), žutoglavi kraljić (Regulus regulus), kukavice (fam Cuculidae), poljska jarebica, jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), lještarka, fazan... brojne su i ptice grabljivice poput škanjca (Buteo buteo), kobac ptičar (Accipiter nisus), jastreb kokošar (Accipiter gentilis)... na lovinačkom području može se vidjeti i velik broj različitih vrsta sova (red Stigiformes) poput male ušare (Asio Otus), šumske sove (Strix aluco)...dok se na vodotocima koji formiraju zamočvarena područja mogu vidjeti i brojne ptice močvarice poput bijele čaplje (Casmerodius albus), sive čaplje (Ardea cinerea), eje močvarice (Circus aeruginosus) i to najčešće u zamočvarenom dijelu jezera Sveti Rok.

Najveći je lički pijor (Paraphoxinus croaticus) dužine do 20 cm. U vrijeme mrijesta kreće se u jatima, a hrani se ličinkama kukaca i vodenim biljem. Zimi se povlači u podzemne vode. U rijeci Jadovi u Ploči živi endemski  jadovski pijor (Phoxinellus jadovensis), dok je u Vukovoj izvor-špilji u Krbavskom polju, pronađen endemski krbavski pijor (Phoxinellus krbavensis). Nekada je pijora bilo toliko puno u vodotocima da su lokalni stanovnici polazeći u ribolov govorili kako «idu u pijore», no danas je njihov broj smanjen što se pripisuje promjeni ekoloških uvjeta vodotoka kao i introdukciji novih ribljih vrsta. 

Ribolovno društvo «Pijor» iz Lovinca, vodi brigu kako o održavanju vodotoka tako i njihovu poribljavanju pijorom.

Gornji tok rijeke Ričice te pritoke Banica i Rakitovac obilovao je i rakovima i to uglavnom potočnim rakom (Astacus torrentium). Cijele obitelji živjele su od lova na rakove i njihova izvoza, no posljednjih dvadesetak godina XX st. riječni rakovi na ličkim prostorima gotovo su izumrli i to prvenstveno radi bolesti račje kuge ali i radi promjene ekoloških uvjeta.