Geografski položaj

Geografski položaj naše općine

Lovinac i Velebitski masivNa samom jugu Like, u krajnjem jugoistočnom dijelu gorske Hrvatske, u trokutu Gospić – Udbina – Gračac smještena je općina Lovinac. Prostor koji se tradicionalno naziva Lovinačkim krajem (prema najvećem naselju, Lovincu) uglavnom se poklapa s prostiranjem današnje općine Lovinac. On je prirodno omeđen izdancima Ličkog sredogorja na sjeveroistoku i jugoistoku s planinskim masivom Resnika. Izrazitu geografsku među prema submediteranskom prostoru s jugozapadne strane, čini Velebit. Povoljnost i važnost geografskog položaja općine proizlaze iz njezina smještaja na rubu Ličke zavale koja je prirodno povezana s Gračačkim poljem.

Lovinac i Velebitski masiv Relativna uravnjenost terena, manje nadmorske visine (većina naselja je na 570-600 m.n.m.) i prohodnost kraja, prednosti su tog prostora u društvenom i gospodarskom smislu. Geoprometno značenje općine Lovinac proizlazi iz njezina smještaja u dinarskom planinskom prostoru preko kojeg vodi najkraća i najpovoljnija prometna veza Dalmacije sa sjeverozapadnom Hrvatskom (time i srednjom Europom).
 

Autocesta A1, „Dalmatina“, viadukt Krpani

Glavnim tranzitnim pravcem u dolini rijeke Ričice, između Velebita i Resnika, prolaze značajni cestovni, željeznički i energetski pravci. Danas Općinom Lovinac prolazi i najznačajnija autocesta , A1, tzv. «Dalmatina», prometna žila kucavica Hrvatske s koje se u općinu Lovinac izlazi u Svetom Roku i čvoru Gornja Ploča, što je pogodovalo ubrzanom gospodarskom razvoju općine. Na teritoriju općine Lovinac nalazi se i najduži tunel u Hrvatskoj, «Sveti Rok», koji spaja kontinentalnu i mediteransku Hrvatsku. Povoljan geografski položaj omogućio je kontinuitet naseljenosti toga kraja od pretpovijesti do danas. Teritorijalno-administrativnom podjelom općina Lovinac pripada Ličko-senjskoj županiji i obuhvaća površinu veličine 350 km.  Susjedne općine su joj Gračac, Gospić, Jesenice, Obrovac, Starigrad i Udbina. Lovinačka općina gravitira županijskom središtu Like – gradu Gospiću.

Građa i reljef


Geološki sastav
 

Geološki sastav i građa relativno su jednostavni u najvećem dijelu općine. Prevladavaju karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti) uglavnom mezozojske starosti specifične po svojoj topivosti. Takav sastav stijena utjecao je na prevlast krškog reljefa sa svim zanimljivostima na površini i u podzemlju.  

Iako su manje zastupljene, geološki starije paleozojske naslage (škriljavci, lapori, pješčenjaci, vapnenci...) značajne su za taj krški prostor. Naime, te nepropusne naslage okružen vapnencima uvjetuju pojavljivanje vrela u, inače, bezvodnoj okolici. Uglavnom se javljaju u podvelebitskom području općine, u krškim poljima.


Granicu razdvajanja između dvaju geoloških različitih područja čini velebitski (lički) rasjed koji se pruža u dinarskom smjeru (SZ-JI) od Raduča preko Svetog Roka.


Reljef
 

U reljefnom smislu to je prostor neobične ljepote i predstavlja pravi primjer dinarskog krškog krajolika. Osnovu reljefa čine hrbat Velebita na jugozapadu, masiv Resnika na istoku i jugu Općine. U masivu Resnika visinom se ističu grebeni Trovrh (1234 m), Risovac (1112 m) i Jasenar (1178 m). Pojedina brda (Komič, Mirkača, Vrletuša, Petrašića vrh) od grebena su odvojena dugim dolcima. Raščlanjenost reljefa slika je tog dijela općine, visoki grebeni i zasebni vrhovi izmjenjuju se s bujnim dolinama, dragama i prijevojima.


Velebitski vrhovi
 

Najviše kote u općini su velebitski vrhovi: Sveto brdo (1752 m) i Babin vrh (1744 m). Sveto brdo visine 1752 m drugi je, po visini, vrh Velebita i najviši vrh Općine Lovinac. Nalazi se na jugoistočnom kraku planine, i pripada vrhuncima Južnog Velebita, gdje se i nalazi najviši vrh Velebita - Vaganski vrh (1757 m, koji se nalazi na području grada Gospića).

Vrh Svetog brda se jasno ističe na horizontu, gledanom s morske strane Velebita, na području od otoka Paga do otoka Pašmana, jer se nakon njega (u jugoistočnom smjeru) naglo gubi visina Velebita prema vrhuncu Ćelavcu (1198 m), prijevoju Prezid (766 m) što povezuje gradove Gračac i Obrovac (tom je cestom bio vođen glavni promet na relaciji Zagreb - Zadar prije proboja tunela Sveti Rok na trasi Autoceste Zagreb - Split), te zadnjem višem vrhu Crnopcu (1402 m).

Od Svetog brda i Babinog vrha, na primorsku se stranu, ruše strmoglave stijene završavajući gotovo 1000 m duboko u Velikoj Paklenici. Na ličku se stranu planinski hrbat, također strmo, ruši linijom ličkog rasjeda prema Lovincu, ali tu je krš mnogo pitomiji i zeleniji.

Uzduž ličke padine od prijevoja Mali Alan postoji pregib na kojem se izmjenjuju guste šume i travnati doci (doline) s nepresušnim izvorima.

 

Klima, tlo, vegetacija

 

Klima
 

Klima lovinačkog kraja odgovara općim obilježjima klime gorske Hrvatske. Modifikatorski utjecaji reljefa i nadmorske visine na temperature zraka i raspored padalina vrlo su veliki.

Niži dijelovi imaju osobine pretplaninskog podneblja, dok viši imaju značajke planinske klime. Stoga su ljeta umjereno topla, ali i vrlo ugodna, obzirom na ostale dijelove Hrvatske. Srednje srpanjske temperature se kreću između 18 i 22°C u nižim dijelovima. Zime su vrlo hladne i oštre. Srednje siječanjske temperature niže su od 0°C (-2 do 0°C). Okolne planine se ističu kao hladniji "otoci" s (2-5 stupnja) nižim srednjacima i ljeti i zimi. Dugogodišnjim meteorološkim mjerenjima utvrđene su neke iznimke. Tako je 1971. izmjeren i najviši apsolutni maksimum u srpnju i kolovozu do 36,5°C. Najniži minimum zabilježen je godine 1980. do -21,1°C. Temperaturne inverzije su česta pojava u kotlinama i poljima zimi.

Lovinački kraj spada u najkišovitije u Hrvatskoj. Velebit i podvelebitski dijelovi općine primaju najviše padalina (oko 3000 mm god.), jer su kao reljefna prepreka vlažni "otok" s obzirom na nižu okolinu. Povećana količina padalina rezultat je hlađenja vlažnoga i toploga maritimnog zraka.

Niži, sjeverniji dijelovi općine primaju nešto manje padalina (oko 2000 mm god.), a zbog utjecaja kontinentalnog režima padaline su učestalije u toploj polovici godine.U tim krajevima snijeg je uobičajena pojava u zimskim mjesecima i njegov udio u ukupnoj količini padalina varira između 5 i 20%. Iako u pravilu počinje padati u studenome, nije rijetkost da zaleprša i u svibnju.

Prosječan broj snježnih dana u Lovincu je između 30 i 80 godišnje. U ravničarskim dijelovima snježni pokrivač debljine 30 i više centimetara zadržava se desetak dana godišnje, dok na planinama između 20 i 70 dana. Maksimalna visina snijega se kreće između 80 i 150 cm.

Najučestaliji vjetrovi u lovinačkom kraju su iz pravca sjeverozapada i sjevera.
 

Tla


Tla su u Lici određena vapnenačkom podlogom, većim nagibom zemljišta i vlažnijom klimom. Raširena su isprana kisela tla, te smeđa i crna tla. Na vapnencima i dolomitima tla su plitka i slabe kakvoće što pogoduje rastu šuma i livada.

Središnji dio općine smješten je na jugoistočnom rubu Ličke zavale. Taj ravničarski prostor utonuo uz lički rasjed zatvoren je planinskim okvirom Velebita, Resnika i izdancima Ličkog sredogorja. Specifičnost tog dijela općine su veća i manja polja u kršu - Lovinačko, Svetoročko, Vraničko, Smokričko, Brnčevsko. Rijeke ponornice koje teku poljima periodično ih plave i talože bogate nanose. Plodno tlo, površinski tokovi (Ričica, Suvaja, Obsenica, Krušnica), niže nadmorske visine (oko 600 m) i prohodnost okupili su glavninu stanovništva općine upravo na rubovima polja u kršu.

Dominantne vrste tla na lovinačkom području:

Narazvijenije i najrasprostranjenija vrsta tla je podzol (pepeljuša, bjelica). Ime tog tla dolazi od riječi «zola», ruskog naziva za pepeo. Tvorba ove vrste tla uvjetovana je klimom područja – umjerena klima s dosta oborina. Oborine odnose sav sitni materijal s površine tla u dubinu i trajno ga ispiru i osiromašuju odnoseći hranjive sastojke, soli i minerale važne za život flore. Kiša koja pada na tlo nije neutralnog pH, ona je lagano zakiseljena što je, zajedno s otapanjem minerala u tlu, uvjetovalo veću kiselost takvih tala. Tu najbolje uspijevaju vrištine i paprat (bujad). Podzolasta tla nalaze se na površinama oko rijeke Jadove, na području Gornje Pločem zatim Donje ploče pa sve do Zira i Kika preko Peregina polja do zaseoka Miletić u Svetom Roku te se dalje pružaju na područje Žmelovače pa sve do Ličkog Cerja i Ričice.

Rendzine (poljski narodni izraz, odgovara pojmu «rudina») su tip tala koja zauzimaju veće ili manje plohe u podzolima. Rendzine su plodna tla, crnice tamno-čokoladne boje s dijelovima masne ilovače. Ova tla razvijaju se na trošenim vapnencima i dolomitima na valovito brežuljkastim terenima i imaju više sitnozrnastu strukturu s mnogo humusa. Rendzine se nalaze na lokacijama: Poljana, na području Visočice, Medvidovače, Volarice i Razvale, na području Matovinovića vrha, Čankuše, Blizinice i Hrastove kose.

Na planinskim terenima lovinačkog područja nalazimo tlo ispunjeno praškastom crnicom, koja je nastala pod posebnim uvjetima i klimatskim prilikama – vjetrovi na planinskim obroncima isušuju tlo, dok bujna planinska vegetacija svojom razgradnjom ostavlja humus na površini tla pri čemu nastaje crnica. Takva humusa tla prostiru se između Bukove glave, Jelova vrha i Poljane te u masivu Resnika.

Crljena (crvena) zemlja, kako ju zovu lokalni stanovnici, koja se prostire oko sela Kik i Vranik naziva se crvenicom. Ima je još na lokacijama Gostuša vrh, Kukavec, Okruglo, Kapljuv, Crni vrh, Dolac Brkić, Budak, Krkinac, Piplica, Debeljak i Kik glavica, a manjih područja ima i na Volarici, Medvidovači, Matovinović vrhu, kod Bakovca i u selu Rupčići te područjima Lipać vrh i oko Novak kule u Gornjoj Ploči. Kako danas klimatski uvjeti nisu pogodni za nastanak crvenice, stručnjaci smatraju da je ona na ovim prostorima reliktno tlo, nastalo u vrijeme kada je na ovim prostorima Like bilo puno toplije i prevladavala je tipična mediteranska klima.
Aluvijalna tla na lovinačkom području nastala su taloženjem riječnih nanosa. Takvih tala nalazimo na područjima oko rijeka Jadove, Ričice s pritokama, Opsence i Krušnice. Veće ili manje zaravni aluvijalnih tala lokalni stanovnici nazivaju «bare» ili «lučice».

Antropogena tla nastala su ljudskim radom - kultivacijom. To su oranice nastale poljoprivrednom obrado i prihranom, koje je čovjek temeljito izmjenio promijenivši im morfološka, fizikalna, kemijska i biološka svojstva. Iz podzola i crvenice narod je napravio antropogene crnice jer ih je obogaćivao humusom, dok su podzol, radi kiselosti tretirali i kalcijevim karbonatom.


Vegetacija lovinačkog kraja
 

Šume su velika prirodna vrijednost općine Lovinac. Uglavnom su rasprostranjene na planinskom okviru. Najveći udio imaju biljne zajednice bukovih šuma u kojima se rjeđe, pojedinačno, javlja i javor (rod Acer). Ovisno o nadmorskoj visini mijenja se sastav (i izgled) šume. Bukove (Fagus sylvatica) šume s pojedinačnim stablima javora najčešće su na području Crnog vrha, Poljane i Balenove Plane te oko rijeke Opsenice.

Na obroncima Velebita, području Crnog vrha i Japunčić vrha, u prostoru Resnika, osobito oko sjeverne strane Matovinović vrha, Hrastove kose i Jelova vrha, prostiru se bukove šume s šašikom (rod Sesleria) u kojoj prevlavada bukva, ali ima i javora gluhača (Acer obtusatum), lijeske, drijena (Cornus mas) i crnog jasena, dok se u prizemnim dijelovima javlja režuha (rod Cardamine), mlječika (fam. Euphorbiaceae), kadulja (Salvia officinalis), kukurijek (rod Helleborus)... Bukova šuma s bekicom je šuma gustog sklopa u kojoj se mogu naći pojedinačna stabla jarebike, kitnjaka, gorskog javora i negnjila.

U grmovitoj sastavnici tih šuma zastupljena je runjika (rod Hieracium), urodica (rod Melampyrum) i paprat rebrača (Blechnum spicant), naročito na vlažnim tlima. Ova zajednica prostire se između Brnčeva, Poljane, Pilara pa na sjever do mjesta Ričice.

U višoj zoni (600-900 m) pojas je gorske bukove šume koja na većim visinama prelazi u pojas bukve s jelom. U tim zonama na većim čistinama gorske su livade i pašnjaci.

Pretplaninska bukova šuma uspijeva u najvišoj zoni, a stabla su sve niža i zakrivljenija zbog hladnoće i vjetra.
 

U nižim zonama na manjim površinama šume su hrasta kitnjaka. Dok su raširene mješane šume graba (rod Carpinus) i kitnjaka, koje se javljaju unutar brda vapnenačko-dolomitne građe i brežuljaka – po uvalama i vrtačama, na dubljim i svježim tlima. Šume crnog graba sa šašikom (rod Sesleria) u kojima nalazimo i crni jasen, meralu, javor gluhač (Acer obtusatum)... zauzimaju prostore Resnika i to: Nugu, Risovac, Jasenar, Čankuše, Dolac Šegotin i Jurića vrh. Šume crnog graba s bjelograbićem raširene su na prostoru Đurinog vrha, Lipaćkog vrha, iznad Donje Ploče, na obroncima iznad sela Vranika pa sve do Piplice te na istok do Nuga i Jurić vrha, zatim ih nalazimo na Ljutači, Matovinovića vrhu, Medvidovači, Volarici i Razvali, te na obroncima Zira i Kik glavice.  Hrast i grab zauzimaju najniže dijelove lovinačkog područja, no većinom su ih zamijenile obradive površine i livade.

Šumama na području Općine Lovinac gospodare Hrvatske šume, podružnica u Gospiću koja u Svetom roku ima svoju šumariju.

Livade lovinačkog kraja su prirodni pašnjaci koji se pružaju uglavnom uz vodotoke. Veći dio livada je zamočvaren i u njima trava izraste do visine pola metra (ako se ne održavaju, travnjačke zajednice na livadama mogu biti više od metra), ali tada im je lošiji biljni sastav i smanjena hranidbena vrijednost. U livade ubrajamo i kultivirane travnjake koji su nastali na oranicama, a sijali su se radi povećanja krmne baze za prehranu stoke. Uglavnom su se usijavali: djetelina, crvena i bijela lucerna, smiljkita (Lotus corniculatus), ljuljevi, klupčasta oštrica (Dactylis glomerata), mačji repak (Phleum pratense) i lisičji repak (Alopecurus pratensis). Livade lovinačkog kraja prava su riznica ljekovitog bilja pa na njima često nalazimo gospinu travu, stolisnik, majčinu dušicu, mravinac...

Pašnjake lovinačkog područja dijelimo na ravničarske i brdske. Ravničarske pašnjake uglavnom čine vrištine (biljke iz roda Calluna) odnosno vrišt (Calluna vulgaris, zaštićena vrsta) i bujad (Pteridium aquilinum). Ovisno o dominaciji jedne od tih biljaka, lokalno stanovništvo područja u kojima dominira vrišt zove «vrištine», a na kojima dominira bujad, nazivaju «bujadištem». Uz ove dvije vrste na tim područjima nalazimo i žutilovku (fam. Papilionaceae), vlasulju (rod Festuca), meduniku (Filipendula ulmaria), mirisavku (rod Aphanes), puzavu čestostlavicu (Veronica officinalis; zaštićena vrsta) i lišaje. Brdski pašljaci prostiru se na čistinama brežuljaka ili su unutar šumskih površina poput čistina ili proplanaka.

Na ovim pašnjacima razvijene su biljne zajednice u kojima prevladavaju: mačja metvica (rod Nepeta), pitomi kim (Carum carvi), šilj (rod Cyperus), širokollisni cvjetni grahor (Vicia leucantha), mala lucerna (rod Medicago), bijela djetelina (Trifolium repens), šaš (rod Carex), šumska žutilovka (Genista tinctoria), buhač (Pyrethrum cinerariifolium)...

Gole padine najviših vrhova u podnožju obrasle su klekovinom ili travom.

 

 
 

 

Vodni resursi

 

Područje Općine Lovinac obiluje vodom. Hidrološke osobine lovinačke općine odraz su dominantne vapnenačko-dolomitne građe Like. Ričica, Obsenica i Krušnica s pritokama, manje su ponornice koje nadzemno teku promjenjivim kapacitetom i nestaju u podzemlju. One su značajan vodoopskrbni i energetski potencijal tijekom cijele godine (dio hidroenergetskom sustava RHE Velebit). Osim toga dobar dio vodotoka u novije je vrijeme poribljen i uređen, pa su stvoreni dobri uvjeti za športski ribolov. O održavanju vodotoka i poribljavanju vodilo se računa još od vremena Austougarske, tada je u Lovincu postojalo ribogojilište iz kojeg se riblja mlađ koristila isključivo za poribljavanje rijeka lovinačkog kraja.

 

Ričica izvire u selu Raduč na koti 595 m n.m., a ponire na 547 m n.m. kod Gračaca, u području sela Štikada. Iz nje se napaja vodoopskbni sustav Gračaca. Duljina toka kroz područje lovinačke općine je15 km, prosječna širina vodotoka je 5-15 m, a dubina varira od 50-300 cm. Preko rijeke Ričice, na ulazu u Lovinac, izgrađen je i jedan od najljepših kamenih mostova lovinačkog kraja. U srednjem dijelu toka, od Cvituškog mosta do Štikadskog jezera, rijeka je mjestimično usjekla kanjon i do 10 metara visine. Zajedno s pritokama Ričica ima ukupno 34 km riječnog toka. Desni pritoci Ričice su stalni potoci Jadičevac, dužine 1,5 km, čiji je izvor Crno vrelo (danas kaptiran i iz njega se vodom napajaju Lovinac i Ličko Cerje) i Brnčevo (dužine toka 1,8 km), a lijevi stalni pritoci su potok Rakitovac (koji izvire iz jezera Šarić i nakon 1,6 km toka ulijeva se u Ričicu) i rijeka Suvaja (koja izvire u selu Smokrić, te se nakon 8,5 km toka ulijeva u Ričicu). Nekada je na Ričici s pritocima bilo 13 vodenica koje je zub vremena urušio i danas ih je čak teško pronaći u obraslim obalama.

U rijeku Ričicu ulijevaju se vode brojnih izvora poput Čatrnje, Ušljivca, Grabovca i izvora Bakovac, jednog od najljepših i najdubljih izvorišta lovinačkog kraja gdje se u podnožju visoke stijene može vidjeti i jedna od najstarijih lokalnih obnovljenih mlinica lovinačkog kraja. Općina Lovinac i NVO «Banica», uz pomoć velikog rada lokalnih stanovnika, uspjele su obnoviti mlin «Travić» (19.st) koji se nalazi u Lovincu na riječici Banici (pritoci rijeke Suvaje), gdje se može vidjeti tradicionaln način mljevenja žita u lovinačkom kraju. Rijeka Suvaja, kao najveća pritoka Ričice, jedan je od najljepših vodotoka lovinačkog kraja. Teče samo za velikih vodostaja, inače joj je korito suho, po tome je i dobila ime.

Suvaja ne plijeni samo ljepotom već i brojnim kulturnim znamenitostima podignutim na njenim obalama poput kamenih prijelaza za koje nitko ne može odrediti starost, kamenim bunarima i mostovima, ustavama i riječnim koritom ograđenim kamenim zidovima kojima je lokalno stanovništvo stoljećima spriječavalo bujične poplave okolnih polja.
 

Riječica Opsenica izvire u Svetoročkom zaseoku Lipać na koti 580 m.n.m., a ponire nakon osam kilometara, ispod Vrkljanskih gradina, u ponoru Opsenice. Duboka je 50-400 cm. Široka je 5-10 m. Glavni pritok joj je potok Radučica. Opsenica sa pritokama ima 23 km vodotoka. Na Opsenici kod Sv. Roka izgrađena je akumulacija koja je dio hidroenergetskog sustava za RHE Velebit – to je jezero Sveti Rok, omiljeno kupalište stanovnika lovinačkog kraja ali i okupljalište brojnih ptica močvarica koje se i gnijezde u zamočvarenim rukavcima jezera. Vode Opsenice se kanalom dužine 1230 m odvode u Ričicu. Nekada su preko Opsenice prelazila četiri mosta i na njoj su bile vodenice i valjaonice sukna, ali danas su vidljivi samo njihove ruševine.

Riječicu Krušnicu formiraju dva izvorišna bujična kraka koji izviru podno Velebita. Jedan izvire ispod istočnih padina vrha Buzdovan, na nadmorskoj visini od 660 m, dok drugi izvire ispod sjevernog podnožja masiva Kuk na nadmorskoj visini od 580 m. Krušnica ponire blizu zaselka Šilovići u Lotićima na 536 m n.m. (najniža kota u općini). Desna pritoka joj je potok Prosinjak. Velika visinska razlika (124 m od izvora do ušća) uvjetuju njenu veliku brzinu i erozionu snagu. Srednji godišnji protok joj je 0,5 m/sek. Krušnica sa pritokama ima ukupno 7 km vodotoka. Preko Krušnice prelazi stari kameni most i povijesna, danas omiljena turistička cesta, koja iz Sv. Roka preko Malog Alana vodi u Dalmaciju.

Potok Holjevac izvire u zaseoku Krpanska Draga na visini od 590 metara i teče kroz selo Sveti Rok. U srednjem dijelu toka, obogaćuju ga vode iz čuvenog «Vrila mudrosti». Holjevac nakon 4 km toka ponire u špilji Vrbanov ponor. Lijeva pritoka mu je potok čije vode izviru iz nepresušnog Crkovnog vrila u blizini Crkve Svetog Roka.

Paša, mala planinska riječica, ima dva izvora ispod jugozapadnih padina Bukove kose, na nadmorskoj visini od 700 m. Riječica od svojih izvora teče prema jugu i nakon 2 km toka, ispod Japunčić brda, ponire u podzemlje.
Rijeka Jadova većim dijelom teče kroz lovinačko područje. Ona izvire sjeverozapadno od visa Klanac gdje se na nadmorskoj visini od 640 m nalazi izvor-jezerce. Rijeka teče krivudavo u smjeru juga i zamočvaruje okolno zemljište između sela Ploča i Vranik gdje naglo mijenja smjer prema sjeverozapadu obavijajući selo Ploča te dalje teče prema Donjoj Ploči i Mogoriću. Uz izvorno jezero, u Jadovu utječu potoci sa sjevera iz Srednje Gore, a iz Mutilić sela se u nju ulijeva potok Mutilić. U selu Vranik u Jadovu se ulijeva potok Grabovac. Dužina toka Jadove, na lovinačkom području, s pritokom Grabovcem, iznosi 12,5 km. Kada su oborine obilnije i visok vodostaj, Jadova ima puno vode, ali u sušnijim razdobljima, njen vodostaj je vrlo nizak, zato i nosi poznati epitet «Jadova jaruga».
 

Vrela (izvori) nastaju na mjestima gdje voda na svom podzemnom putu izbija na površinu. Radi svoje tektonske građe i geološkog sastava lovinački kraj obiluje vrelima. Ona se dijele na stalna i povremena. Upravo velik broj stalnih vrela ali i bogatstvo potoka i rijeka, uvjetovao je tisućljetnu naseljenost lovinačkog područja. Stalna vrela lovinačkog kraja poput Kuduzovca, Klokotuše, Kozjana, Vrila mudrosti, Bakovca, Studenih vrela, Crvenih potoka...bila su ključna za tisućljetni opstanak stanovnika na ovim prostorima. Najznačajnija stalna vrela na području Resnika su: Zirovac, Šestanovac, izvori Jadove i Suvaje, Čatruja, Grabovac.  Izvor Bakovac je mjesto čarobne ljepote gdje iz podzemnog vodotka duboko u brdu ispod stijene više od 50 metara stalna voda napaja rijeku Ričicu.

Stalna vrela u Lovincu i okolici su: jezero Šarića u Pereginom polju, Klokotuša i Kuduzovac koji nije presušio niti u najsušnijim povijesnim razdobljima.

Stalna vrela podvelebitskog područja Svetog Roka izuzetno su jaka i također nikada ne presušuju. Najznačajnija su Kozjan (pored kojeg se nalazi i poznata punionica pitke vode «Sveti Rok») i čuveno Vrilo Mudrosti. Na području Raduča nalazi se čitav kompleks stalnih izvora, Studena vrela.
Na području općine Lovinac razlikujemo prirodna (krška) i umjetna jezera.

Prirodna krška jezera mogu biti stalna i povremena (tijekom proljetnog razdoblja otapanja snijega i velikih kiša, podzemni vodotoci se pune i voda izbija na površinu tla čineći velike jezera iz kojih se voda u sušnih razdobljima godine ponovno povlači u podzemlje). Izvor Jadova je jezerce na koti 640 m u blizini naselja Ploča. U njega utiče nekoliko potoka i ima stalnu vodu. Jezero Šarića u Peregiu polju, također ima stalnu vodu, i čini jednu malu močvarnu zonu u kršu. Na području Raduča, tijekom velikih voda povremeno se javlja veliko jezero kojeg u sušnom razdoblju godine nema.

Posebna zanimljivost su podzemna krška jezera u Vraničkoj i Babinoj špilji, te Strmotića ponoru ali za sada nisu u dovoljno istražena, iako su nanovija hidrogeološka istraživanja pokazala da Babina špilja (u Balen plani) ima izuzetno velik vodni kapacitet, s protokom vode čak 30-50 l/sec.
Umjetna jezera na području Općine Lovinac dio su hidroenergetskog sustava RHE Obrovac. Manje - jezero Sveti Rok, dužine je oko 2,5 km, širine 200-800 m. Prostire se na 90 ha površine. U njemu se akumuliraju vode Opsenice. Veće akumulacijsko jezero, na jugu Općine je jezero Štikada. Ono je kompenzacijski bazen za akumulaciju voda Obsenice, Ričice i Otuče. Površine je 334 ha. Dovodni i tlačni tunel na jezeru služe za rad RHE Velebit (u Muškovcima, uz desnu obalu Zrmanje). Oba jezera su poribljena uglavnom potočnom pastrvom i imaju odlične uvjete za športski ribolov, dok Jezero Sveti Rok ima i uređenu plažu koja je omiljeno ljetno okupljalište lokalnih stanovnika.