Župa
Svetog Mihovila u Lovincu osnovana je 1690. godine na prostorima gdje je župa postojala od davnina. Osnivač župe je kanonik Senjske biskupije, župnik u Brinju, zapovjednik i organizator oslobađanja Like od Turaka - župnik i svećenik Marko Mesić.
23. rujna 1700. godine pop Marko Mesić uputio je pismo senjsko-modruškom biskupu
Martinu Brajkoviću u kojem priča kako se u Lovincu događaju čudnovate stvari, te navodi kako su se 12. rujna iste godine zapovjedniku Stanislavu Kovačeviću, njegovoj majci I bratu Pavlu ukazali Sveti Mihovil arhanđeo i Sveti Ivan Krstitelj. Danas je ta priča gotovo zaboravljena, ali je ona bila najveći motiv skore izgradnje crkve Svetog Mihovila u Lovincu.
Župna crkva Svetog Mihovila arhanđela izgrađena je 1704. god. u Lovincu. Za prvog svećenika lovinačke župe 1708., pop Marko Mesić postavio je, Damjana Zdunu (plemeniti Zdunich), koji je 1744. izgradio čuvenu
Zdunić kulu u Smokriću, danas najstariji sačuvani objekt na području općine Lovinac.
Crkva Svetog Mihovila građena je u baroknom stilu s visokim zvonikom. Unutrašnjost su joj krasila tri oltara, orgulje, strop oslikan freskama, ispovjedaonica, krstionica i propovjedaonica. U kamenitom podu u lođi crkve nalazi se grobnica, koju narod smatra počivalištem popa Zdune, no to danas ne možemo dokazati. Istraživanja su pokazala da se u njoj uz starije kosti, nalaze i kosti s kraja 19. ili početka 20. stoljeća, ali ne znamo tko je u njoj sahranjen. S lijeve strane od ulaza u crkvu, nalazi se kamena rimska urna koju su lokalni stanovnici donijeli s obližnjeg rimskog groblja, i prepoznavši u njoj povijesnu vrijednost, sklonili ju u crkvu i koristili kao škropionicu. To je vapnenačka žara visine 0,67 m, širine 0,64 m i dubine 0,66 m. Nad obrubljenim udubljenim natpisnim poljem nalazi se zabat s rozetom, u trokutastim umetcima lijevo i desno od zabata reljefi su dupina okrenutih prema dolje. Bočne površine žare su glatke. Posuda je dugačka 0,40 m, široka 0,41 m i duboka 0,24 m. Na žari je uklesan slijedeći natpis:
DOBRIM DUŠAMA POKOJNIKA
ANIJE RUFIN SEBI I GRATULI
ŽENI SVOJOJ I AELIJU SKORPIONU SINU
ZA ŽIVOTA SVOGA POSTAVI
UMRLOMU OD GODINA 17
Vanjsko uređenje, prema zamisli župnina J. Pilepića obavljeno je kasnije, tijekom 19. stojeća, dok je unutarnje uređenje crkve Svetog Mihovila naručio župnik Juraj Ibler 1891. godine. Ibler je uredio krstionicu i propovjedaonicu, nabavio orgulje i postavio klupe. Na svodu crkve tada su naslikana 4 evanđelista, dok pokrajnja stijena pokazuje Izakovu žrtvu. Na svodu lođe bile su još tri slike koje su prikazivale razapetog Spasitelja, Blaženu Djevicu Mariju, dok je treća prikazivala Boga kako Mosiju predaje 10 zapovijedi.
Nakon uređenja, crkva Svetog Mihovila, uvrštena je među najveće i najljepše u Lici, a troškove su uglavnom platili ugledni lovinčani. Crkva je uvrštena među zaštićene spomenika kulture Hrvatske.
Crkva Svetog Mihovila je tijekom Domovinskog rata prvi puta oštećena 15. rujna, a 24. rujna 1991. u potpuno razorena. Obnova crkve započela je 1998, a završena je 1999. kada ju je 29. rujna, na dan Svetog Mihovila (narodni naziv: Miholja), blagoslovio dr. Antun Tamarut, Riječko-senjski nadbiskup.
Sveti Mihovil, više o svecu...
Župi Svetog Mihovila pripada i kapelica
Svetog Ante – zaštitnika pastira, sagrađena 1842. godine na vrhu brda Cvituša (665 m.n.m.), na ulazu u mjesto Lovinac. I ona je tijekom Domovinskog rata minirana i potpuno razrušena. Kapelica je obnovljena 1999. a blagoslovio ju je 13. lipnja iste godine dr. Ivan Šporčić, generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije. Prema njoj je izgrađen i prilazni kolni put, koji je omogućio lakši prilaz procesijama, jer je kapelica i tradicionalno mjesto hodočašća lovinačkih stanovnika 13-tog lipnja, na blagan Svetog Ante.
U središtu Lovinca 1936. god. izgrađena je kapelica posvećena Gospi Lurdskoj (
Blažena Djevica Marija) koja je tijekom Domovinskog rata bila minirana. Obnovljena je 1999. godine.
Župi pripada i crkvica posvećena
Svetom Franji Asiškom u Vraniku, izgrađena još... koja je također razorena tijekom Domovinskog rata 1991. i obnovljena 1995. godine.