Završetkom Prvog svjetskog rata raspala se i Austro-Ugarska Monarhija. Područje Like i cijela Hrvatska ulaze u sastav Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) kasnije, Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je 1929. godine uvedena diktatura.

Ličko-krbavska županija zadržala je svoj kontinuitet sve do 1921. godine i Vidovdanskog Ustava kada su stvorene oblasti među kojima i Primorsko-krajiška, u koju je uključeno i područje Ličko-krbavske županije. Na čelu oblasti nalazi se veliki župan sa sjedištem u Karlovcu, a dva okružna načelništva nalaze se u Gospiću i Ogulinu. Novim ustrojem 1929. sada već u Kraljevini Jugoslaviji, ustrojene su banovine. Područje Ličko-krbavske županije ulazi u sastav Savske banovine.

Lovinački kraj sve je teže podnosio velikosrpsku diktaturu i ponovno se masovno iseljava u druga područja Hrvatske i u Ameriku. Iako je kraj imao svoju samoupravu, ovlasti žandara iz žandarmerijskih postaja i Lovincu i Svetom Roku bile su veće od ovlasti općinskih vlasti.

1932. godine Lovinac dobiva i prvu telefonsku mrežu. Izgradnja pruge i njezin završetak 1925. donio je novi gospodarski zamah lovinačkom kraju. U to vrijeme buja i društveni život na lovinačkom području. U Lovincu je djelovao šporstki klub „LOŠK” a osniva se i kulturno-umjetničko društvo „Hrvatski sokol” u kojem su djelovale tri sekcije: glazbena, folklorna i književna. Program kulturnog djelovanja pomagali su u to vrijeme najpoznatiji i najutjecajniji ljudi lovinačkog kraja, ali i čitav niz intelektualaca, naprednih studenata i gimnazijalaca od kojih su kasnije mnogi postali političari, poznati profesori, liječnici i gospodarstvenici. Daroviti ljudi postali su konstanta lovinačkog kraja.

U narodu se govori da su tijekom svoje povijesti Lovinčani pokazali više umijeća u trgovini i politici, dok su se Ričićani i Svetoročani isticali kao visoki časnici i znanstvenici.  Umjetničko društvo „Hrvatski sokol” djelovalo je sve do početka Drugog svjetskog rata. U to vrijeme, u lovinačkom kraju, bilo je čaš 6 osnovnih škola i 13 učitelja.

Lovinčani su često sudjelovali i na najvećem sajmu gospodarstva Hrvatske u to vrijeme, Zagrebačkom velesajmu. Tradicija sudjelovanja i prezentacije kraja na Zagrebačkom velesajmu obnovljena je prije nekoliko godina.
I danas su starim stanovnicima u sjećanju nezaboravni športski susreti na koje se odazivalo mnogo svijeta. Natjecalo se u penjanju na stup visine 15m, u bućanju, kuglanju, bacanju kamena s ramena, skokovima, vučenju klička i kukice, mulanju, krivanju, palanju, hrvanju... Natjecanja su se održavala u središtima sela, nedjeljom i blagdanom. Upravo bućanje su svi stanovnici prihvatili kao najrašireniji sport, bućalo se u rundu pića, janje...a tradicija je neprekinuta do danas.

U Lovincu je izlazio i informativno-humoristički list „Ožeg” koji je izlazio jednom mjesečno i bio neizmjerno popularan u narodu. Objavljivao je novosti iz lovinačkog kraja, šale i humoreske.

U lovinačkom kraju standard stanovnika je i dalje rastao, kao i broj stanovnika, 8.000. Lovinac je postao značajno gospodarsko i društveno središte i mjesto sastajanja različitih ljudi, od trgovaca do političara, od obrtnika do prijevoznika. U njemu je bila velika placa, svakog utorka, do 1923. godine (kada je radi place u Obrovcu promijenjena na četvrtak),  na kojoj se mogla kupiti svakojaka roba. Ta tradicija se i danas održala.

No bile su to i godine buđenja nacionalne svijesti. Stanovnici su osjećali da žive u pseudoparlamentarizmu u kojem se moraju organizirati žele li opstati. Dio ih već 1936. godine odlazi u Španjolski građanski rat, dok ih se dio organizira u borbi za hrvatske interese u čemu je ključnu ulogu imao dr.Mile Budak rodom iz Svetog Roka, koji je bio izuzetno cijenjen u narodu. Nasuprot njemu i njegovim pristašama, bili su malobrojni članovi Komunističke partije Hrvatske na području Općine Lovinac.

U takvom ozračju lovinački kraj i njegovi stanovnici dočekali su 10. travnja 1941. godine kada je Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku na čelu s poglavnikom dr.Antom Pavelićem, kao i 17. travnja kada je Kraljevina Jugoslavija potpisala kapitulaciju.