Na putu prema sjeveru, preko Like, bile su stacionirane usputne postaje, od kojih je jedna od najvažnijih bila u Lovincu jer su se, upravo ispod brda Cvituša spajale dvije važne rimske ceste, prva iz smjera Burnuma, te druga, iz smjera Rijeke i Senja.

Ovom cestom su se spajali i putevi koji su služili za potrebe japoda, a koji su dolazili iz smjera Iadere (današnji Zadar) i Aenone (današnji Nin) preko Lovinca i dalje prema unutašnjosti. Oni su vodili preko Maslenice i Alana za Lovinac i na njihovim tragovima izgrađena je  i stara, danas, turistička, cesta preko Velebita (Alanska cesta).

Još od 18. i 19. stoljeća u literaturi se spominju tragovi rimske ceste nedaleko Lovinca (Vukasović u Zemljopisnom i povijesnom novom opisu Karlovačkog generalata u Kraljevini Hrvatskoj iz 1777. godine). Oni su bili dokumentirani i poslije 2. svjetskog rata (S. Szavitz-Nossan), a nakon toga padaju u zaborav pokriveni gustom vegetacijom. Segment ceste nalazi se u podnožju prapovijesne gradine Cvituše, a položen je okomito u odnosu na masiv Velebita.

Općina Lovinac je 2005. godine pokrenula projekt prezentacije lokaliteta. Preduvjet prezentacije bilo je temeljito znanstveno istraživanje prostora kojim je prolazila ova rimska prometnica. Istraživanja je vodio dr.sc. Boris Olujić, iz Odsijeka za povijest, Filozofskog fakulteta u Zagrebu voditelj znanstvenog projekta «Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici», Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, koji, u suradnji s Muzejom Like u Gospiću, već nekoliko godina sustavno i intenzivno istražuje prapovijesna i antička naselja i puteve na prostoru Like.

Budući da uopće ne raspolažemo podacima o konkretnom izgledu i tehnici gradnje rimskih puteva na području čitave Republike Hrvatske, istraživanje dijela rimske ceste u Lovincu bilo je od goleme važnosti. Naravno, za pravilno predstavljanje ovog izuzetnog lokaliteta neophodno je bilo temeljito istražiti barem dio koji će biti namijenjen predstavljanju javnosti te imati turističku, ali i edukativnu funkciju.

Istraživanje je obavljeno na temelju dozvole Konzervatorskog odjela u Gospiću, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Ministarstva kulture RH (klasa UP/1-612-08/06-08/6003, ur. broj 532-04-13/3-06-2) od 4. rujna 2006. godine. Konzervatorski odjel u Gospiću je pokrenuo i postupak preventivne zaštite lokaliteta «Pod Cvitušom» (KLASA: UP/I-612-08/06-05/6017). Općina Lovinac i projekt «Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici» zajednički su financirali istraživanje.

Arheološko istraživanje tragova rimske ceste započelo je 6. rujna 2006. godine, a ekipu su sačinjavali: Jasmina Osterman (dipl. arheolog, znanstveni novak), Vinka Bubić i Filip Matijević (studenti povijesti i arheologije), Hrvoje Cvitanović, Igor Humjan, Petar Protić i Mario Dobrinić (suradnici projekta) te voditelj dr. sc. Boris Olujić (docent na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).

Geodetsku podlogu istraživanog dijela rimske ceste izradila je tvrtka Geoprojekt d.d. (PJ «Lika», Gospić). U jedanaest radnih dana otvorene su sonde 1. i 2. dimenzija 2x8 m te segment 1 dimenzija 7x4 m. U živcu su vidljivi tragovi kotača u širini od 110 cm. Na jedinom mjestu gdje su vidljiva oba traga otvorena je sonda 1. Ovo je mjesto i najpogodnije za kasniju prezentaciju tijekom proljeća 2007. godine.  Ovdje su vidljivi i ostaci jarka koji se nalazio uz rubove ceste. Između kamenog živca prostor se nivelirao najprije slojem manjeg kamenja (većinom oblutaka i riječnog šljunka), a zatim i slojem većeg kamenja. Budući da sloj krupnijeg kamenja počinje na relativnoj dubini od svega nekoliko centimetara, nije sigurno da li se radi o gornjem popločanju ili je ono nestalo raznošenjem tijekom dva tisućljeća. Pretpostavku da gornji sloj «kaldrme» nedostaje mogu potvrditi samo daljnja istraživanja.

U sondi 2 i segmentu 1 bilo je moguće utvrditi i širinu temeljnog sloja sitnog kamenja. Radi se o širini od 5,5 m što može odgovarati parametrima rimskih putova u drugim područjima Rimskog Carstva. Ipak, nije sigurno radi li se i o konačnoj širini prometnice jer nedostaje granično kamenje.

Tijekom istraživanja otkriveno je vrlo malo pokretnog materijala.

Nađeno je nekoliko sitnih fragmenata rimske keramike te nekoliko željeznih alkica i čavala kojima je za sada teže odrediti dataciju.

Istraživanje je fotografski i nacrtno dokumentirano, vođen je i dnevnik istraživanja. Ustanovljeno je nekoliko stratigrafskih jedinica. Tijekom istraživanja obavljan je i pregled okolnog terena kako bi se ustanovio smjer rimske ceste. Rezultati su u pripremi za objavljivanje. Istraživanje bi u skladu s financijskim mogućnostima trebalo biti nastavljeno 2007. Njime bi bilo moguće otvoriti veći segment ceste u cilju njegove javne prezentacije. Nastavkom istraživanja pokušalo bi se pronaći i dijelove ceste pokrivene većim slojem zemlje. Za to je potrebno predvidjeti i geofizičko snimanje. Dijelovi zaštićeni slojem zemlje vjerojatno su bili manje izloženi odnošenju materijala i ostalim oblicima devastacije te bi mogli biti bolje očuvani.

Nakon istraživanja pristupiti će se postupku predstavljanja lokaliteta javnosti. Izraditi će s edukativna ploča s osnovnim podacima o samom lokalitetu, poduzetim istraživanjima i ukupnom kontekstu u kojem je funkcionirala rimska cesta.

Rimska cesta u Lovincu dio je jedinstvenog sustava prezentacije posebno značajnih lokaliteta povijesne baštine na području Like.

Više o razdoblju rimske vladavine u lovinačkom kraju.....