Na području općine Lovinac nalazi se osam zaštićenih kulturnih dobara, koja su uvedena u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nepokretna kulturna dobra. Uglavnom je riječ o sakralnim objektima, utvrdama i inženjerskim građevinama.

NEPOKRETNA KULTURNA DOBRA - POJEDINAČNA

Most na rijeci Suvaji i cisterna s oknom – Z-3856 – Smokrić

Most preko rijeke Suvaje povezuje naselje Smokrić s Lovincem. Građen je od kamena s kamenom ogradom, na jednom kamenom stupu sa dva segmentna lučna nadvoja. Izgrađen je u prvoj polovici 18. stoljeća i integralni je dio povijesne Majstorske ceste koja je povezivala Ličku pukovniju sa Zadrom. U blizini mosta nalazi se cisterna s oknom. Cisterna je građena krajem 19. stoljeća u nizu vodoopskrbnih objekta koji su na ličkom području građeni u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća.

Majstorska cesta - Z-3445 – Sveti Rok

Majstorska cesta transvelebitska je prometnica koja je povezivala sv. Rok u Lici preko Malog Alana s Obrovcem u Dalmaciji. Ime ceste vuče podrijetlo od njemačke riječi "meisterstuck" koja znači remek-djelo. Gradnja je započela 1820. godine, a završila 1832. godine. Gradio ju je graničarski major inženjer Josip Kajetan Knežić. Po novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog odvijao se i poštanski promet između Beča i Zadra.

Crkva sv. Marije Magdalene - Z-5826 – Ričice

Župna crkva sv. Marije Magdalene u Ričicama smještena je izvan naselja, na blagoj uzvisini i orijentirana je u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Riječ je o jednobrodnoj građevini s nešto užim kvadratnim svetištem, sakristijom sjeverno uz svetište te zabatnim zvonikom. Prema arhivskoj dokumentaciji crkva je podignuta 1795. godine u baroknom stilu. Obnovljena je 1969. godine, te je stradala u Domovinskom ratu. Župna crkva sv. Marije Magdalene u Ričicama posjeduje arhitektonske, povijesne i ambijentalne vrijednosti.

Crkva sv. arhanđela Mihovila - Z-6344 – Lovinac

Župna crkva sv. Mihovila smještena je u naselju na blagoj uzvisini. Pravilno je orijentirana jednobrodna kamena građevina s pravokutnim užim svetištem, prigrađenom sakristijom na južnoj strani i zvonikom u ravnini pročelja. Stropna konstrukcija lađe je otvoreni grednik. Svetište je svođeno bačvastim svodom s usječenim susvodnicama. Korni i potkorni prostor svođeni su češkim kapama, te su od lađe odvojeni trima lučnim otvorima. Glavno pročelje podijeljeno je plitkim lezenama na tri polja. U središnjem polju nalazi se ulazni otvor, te iznad njega horizontalno postavljeni prozor. U bočnim poljima nalazi se po jedna prazna niša. Lomljeni zabat i toranj odvojeni su profiliranim vijencem od donje zone pročelja. Zvonik je pri vrhu rastvoren s četiri otvora za zvona. Crkva je izgrađena 1704. godine, ali je doživjela građevinske promjene u drugoj polovici 18. stoljeća i polovicom 19. stoljeća. Godine 1961. barokna je lukovica zamijenjena piramidalnim krovom. Crkva je obnovljena 1968. godine. Stradala je u Domovinskom ratu. U posljednjoj obnovi piramidalni je krov zvonika zamijenjen je lukovicom.

Crkva sv. Roka - Z-6341 – Sv. Rok

Župna crkva sv. Roka u Svetom Roku smještena je u naselju. Riječ je o pravilno orijentiranoj, jednobrodnoj građevini, dvoranskog tipa s užim kvadratnim svetištem i sakristijom sjeverno uz svetište, te zvonikom ispred glavnog pročelja. Svetište je od lađe odijeljeno triumfalnim lukom, osvjetljenje lađe izvedeno s dva para simetrično postavljenih prozorskih otvora, dok je svetište osvijetljeno jednim prozorskim otvorom na južnoj strani. Sjeverna strana svetišta raščlanjena je ulaznim otvorom u sakristiju iznad kojeg se nalaze dvije empore. Crkva je podignuta 1763. godine, a dograđena je sredinom 19. st kada je povišena i produžena prema zapadu, te joj je sagrađen zvonik. Stradala je u Domovinskom ratu. Crkva sv. Roka posjeduje arhitektonske, povijesne i ambijentalne vrijednosti, te je tipičan primjer barokne arhitekture u vrijeme Vojne krajine.

Hram sv. Apostola Petra i Pavla - Z-6342 – Štikada

Hram Apostola sv. Petra i Pavla nalazi se u naselju, uz glavnu prometnicu. Jednobrodna je građevina, s užom izduženom polukružnom apsidom i zabatnim zvonikom. Svetište je od lađe odvojeno triumfalnim lukom, a korni i potkorni prostor s tri polukružna otvora u prizemlju i katu. Korni i potkorni prostor osvijetljen je s jednim, lađa s dva para simetričnih prozorskih otvora, a svetište s tri prozorska otvora. Prema arhivskim podacima, crkva je podignuta 1905. godine po nacrtima Hermana Bollea. Porušena je 1943. godine, a danas je očuvana do razine krovnog vijenca. Hram Apostola sv. Petra i Pavla u Štikadi predstavlja kvalitetan primjer crkvene arhitekture građene u stilu vojnokrajiškog klasicizma na području Like.

Mlin "Travić" - Z-6948 – Lovinac

Mlin „Travić“ smješten je u naselju, uz glavnu prometnicu. Riječ je o građevini pravokutna tlocrta građenom kamenom i pokrivenom šimlom. Nalazi se na potoku Banica, čije korito premošćuje s dva svođena otvora kroz koje teče voda i pokreće mehanizam za mljevenje. Mlin „Travić“ podignut je tijekom 19. stoljeća, te je vidljiv na kartografskim prikazima Lovinca toga doba. Bio je dio sustava mlinova na razgranatom vodnom sustavu Lovinca i okolice. Spomenička vrijednost ovog objekta vernakularne arhitekture leži u visokom stupnju očuvanosti, što svakako predstavlja rijedak Spomenička vrijednost ovoga objekta vernakularne arhitekture leži u visokom stupnju očuvanosti, što je također rijetkost na području Like, prvenstveno zbog društveno ekonomskih faktora (odumiranja prostora i depopulacije) te predstavlja važan spomenik vezan uz tradiciju prerade i mljevenja žitarica na području Lovinca i okolice.

Most na potoku Ričica - Z-6942 – Lovinac

Kod mjesta Lovinac, preko potoka Ričice izgrađen je sadašnji kameni most od tvrdog sivog vapnenca. Riječ je o mostu svođenom s tri polukružno zaključena jednaka svoda, duljine 31 metar, širine kolnika 6 metara, dok je visina parapetne ograde 0.50 metara. Most na potoku Ričica u Lovincu podignut je tijekom 19. stoljeća, sukladno uvidu u kartografske prikaze Lovinca i okolice. Predmetna građevina dio je sustava kamenih mostova podignutih tijekom 19. stoljeća na području Like, te se ističe vrsnoćom inženjerske i zanatske izvedbe u regionalnim okvirima pa i šire, a također posjeduje povijesne vrijednosti kao simbol daljnjeg prometnog povezivanja područja Like.

KOPNENI ARHEOLOŠKI LOKALITETI

Ruševine utvrde „Štulića kulina“ - Z-310 – Gornja Ploča

Utvrda "Štulića kulina" nalazi se na uzvisini u blizini puta Mogorić - Gornja Ploča. Kula u obliku visokog cilindričnog tornja kružnog tlocrta podignuta je za vrijeme osmanske vladavine u Lici tijekom 16. i 17. stoljeća od kamena vapnenca. Zajedno s bedemom koji ju u obliku elipse okružuje, najočuvanija je od svih utvrda koje su Turci podigli za svoje vladavine u Lici.

Arheološki lokalitet Pod Cvitušom - ostaci rimske ceste - Z-6949 - Lovinac

Ostaci rimske ceste su prometnica širine cca 5.5 metara što odgovara parametrima rimskih cesta u drugim dijelovima Rimskog Carstva, no nije sigurno dali je to konačna širina obzirom da nedostaje granično kamenje. Kolotrazi se nalaze samo na mjestima gdje nije moguće izbjeći stijene. Ostatak ceste čini sloj ukopanog riječnog šljunka na koji se nastavlja sloj gusto poslaganog riječnog kamena (kaldrma). Obližnje korito rječice Ričice nudilo je obilan izvor toga građevnog materijala. Predmetna prometnica po svemu sudeći nije predstavljala dio magistralnog smjera rimske ceste koji je vodio kroz Liku od pravca Senja preko Avenda, Arupija, Epidocija, Ancusa i Ausancalionea dalje prema Dalmaciji, već je bila sporedna, vicinalna prometna komunikacija, intenzivno rabljena i popravljana. Ostaci rimske ceste na lokaciji Pod Cvitušom izuzetno je značajan antički arheološki lokalitet, važan za poznavanje izgleda i tehnike izgradnje rimskih prometnica, te proučavanje rimskih prometnih komunikacija na prostoru Like pa i šire.

Srednjovjekovno groblje sa stećcima i ostacima Hrama sv. Arhangela - Z-7687 - Štikada

Srednjovjekovno groblje sa stećcima i ostacima Hrama sv. Arhangela smješteno je na sjevernoj obali umjetnog jezera Štikada, oko 900 m južnije od državne ceste 1 u naselju Štikada. Nalazi se na katastarskoj čestici 3166, a na groblju se trenutno može razaznati 23 kasnosrednjovjekovne stećak – ploče u in situ pozicijama. Na sjeverni i sjeveroistočni rub navedene čestice oslonjene su katastarske čestice 3167 i 3168/1, k.o. Štikada na kojima se prostire današnje pravoslavno groblje, što ukazuje na tradiciju sakralnog i grobnog mjesta sa barem dvije, zasada vidljive vremenske faze – kasnosrednjovjekovnom i novovjekovnom. Prema predaji pravoslavni hram sv. Arhangela datira iz "grčkog doba", a srušen je u razdoblju Drugog svjetskog rata. Postoji podatak da je 1845. godine u hramu službovao pravoslavni svećenik Milutin Tesla, otac znanstvenika Nikole Tesle. Kako je nova pravoslavna crkva sv. apostola Petra i Pavla u Štikadi izgrađena 1905. g. (projektant Hermann Bollé), čini se da je hram sv. Arhangela prije gradnje iste bio primarnim mjestom obavljanja pravoslavnog bogoslužja u razdoblju od najranije kraja 17. st. do 1905. g. Antičke spolije i obilje izuzetno kvalitetnog i masivnog klesanog kamena u suhozidima i kućama u okolici sugeriraju postojanje antičkog lokaliteta.

KULTURNA NEMATERIJALNA DOBRA

Ikavski govori lovinačkog kraja - Z-7447 – Više adresa

Lički novoštokavski ikavski govori dio su novoštokavskoga dijalekta štokavskoga narječja. Taj dijalekt obuhvaća i ikavske govore u Dalmaciji, Slavoniji te govore u Bosni i Hercegovini. Iseljeničkih novoštokavskih ikavskih govora ima u Srbiji, Mađarskoj te u Italiji gdje je veoma važna i stara moliško-hrvatska dijaspora.

Bunjevački govori – Z-7471 – Više adresa

Bunjevački govori pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja hrvatskoga jezika. Govore se u dijelovima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Like, Primorja, Gorskoga kotara, Slavonije i Baranje. Tim se govorima govori i u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Mađarskoj. Povijesno i etnološki razlikuju se tri ogranka: podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte), primorsko-lički (Hrvatsko primorje, Lika i Gorski kotar) te dalmatinski Bunjevci (Dalmacija s dinarskim zaleđem, jugozapadna Bosna i Hercegovina). Svim je Bunjevcima prostorno ishodište jugoistočno dinarsko-jadransko granično područje, a vremensko je ishodište razdoblje srednjega vijeka. Bunjevački ogranci prema povijesnim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima pokazuju kulturnu povezanost i bliskost.

Na području Općine Lovinac u prapovijesno doba obitavali su pripadnici drevnog naroda Japodi, a o čemu svjedoče ostaci tzv.: Japodskih gradina: Piplica, Razvala, Vrkljanske gradine, Brkina gradina, Rukavinska gradina, Cvituša i keramikom pokriveno tlo u Vraničkoj špilji.

Tekst preuzet sa: https://registar.kulturnadobra.hr/#/