Brojni arheološki nalazi na lovinačkom području, svjedoče o vrlo velikoj naseljenosti i razvijenoj kulturi Japodskih plemena. Bili su stočari i hrabri ratnici. Brojne gradine (burgovi) prapovijesnih Japoda na lovinačkom području, navode nas na pretpostavku da je ovaj kraj bio jedno od centralnih mjesta japodske kulture.

Više o japodskim gradinama...

Rimljani su u Lici imali usputne postaje, od kojih je jedna od najvažnijih bila u Lovincu jer su se, upravo ispod brda Cvituša spajale dvije važne rimske ceste, prva iz smjera Burnuma, te druga, iz smjera Rijeke i Senja. Ovom cestom su se spajali i putevi koji su služili za potrebe japoda, a koji su dolazili iz smjera Iadere (današnji Zadar) i Aenone (današnji Nin) preko Lovinca i dalje prema unutašnjosti.  Još od 18. i 19. stoljeća u literaturi se spominju tragovi rimske ceste nedaleko Lovinca (Vukasović u Zemljopisnom i povijesnom novom opisu Karlovačkog generalata u Kraljevini Hrvatskoj iz 1777. godine).

Više o rimskoj cesti...

U srednjem vijeku, raspadom prvobitnog rodovskog uređenja, izdvajaju se moćne feudalne obitelji koje imaju svoje zemljišne posjede i grade utvrđene gradove.
Ostaci sedam starohrvatskih gradina na lovinačkom području svjedoče o tom vremenu - grad Lovinac, Novak grad sa Štulića kulom, Batinić kula, Vranik, Budak grad, Zagon i Lukavac.

Više o srednjovjekovnim gradinama...

Turci su u lovinački kraj prodirali više puta tijekom 15. stoljeća, pa sve do 1527. godine. Tada su konačno zaposjeli Liku kojom su vladali sve do 1689. godine kada su ih, konačnim ustankom koji je predvodio pop Marko Mesić pobijedile ličke krajiške postrojbe. U lovinačkom kraju stalno su boravili samo u Starom gradu Lovincu i u Novak kuli, dok su ostale gradove razrušili. U narednim stoljećima nastale su brojne građevine koje danas svjedoče o stoljetnoj povijesti lovinačkog kraja.

Više o spomeničkim vrijednostima nakon srednjovjekovnog razdoblja...